Ne mogu prozrjeti što znači nazubljenost predmeta u najnovijim Šiškovim crtežima. Da li je to sjećanje na kaleidoskopske zorove djetinjstva u kojima se i kamen rasprskavao u snopove obojenih zraka? Ili su to refleksi glečerskih zrcala koje su koristili ekspresionisti osvjetljavajući njima nebesku čistoću Alpa koja je bila očaravajuće hladna poput Smrti? Preporađajući se Ivica Šiško se niti traži,niti gubi izvan sebe . Njegovo slikarstvo zato lako i bezazleno zaobilazi polja općih tendencija.
Zagreb 1985   

Vladimir Maleković